Gosti na radiju – II. dio


Davor Gobac

Najpoznatiji Zapreščan. Vjerojatno najomiljeniji živući Hrvat. On je jednostavno Gobac. Nikad nije loše volje, uvijek srdačan, veseo, komunikativan, a prije svega veliki glazbenik. Još jedan od mojih gostiju uz čiju glazbu sam odrastao. Pričali smo o svemu. Čak sam mu dao ideju da bi nakon „Ona odlazi“ mogao napraviti još koju baladu (pa znate ako Psihomodo snimi novu baladu ja sam zaslužan).

Ivan Dečak iz Vatre

Vatru sam slušao od njenih početaka i uvijek sam imao dojam da su samo meni dobri. Bend po mojem guštu. Onda su napravili Tango i sad ih svi slušaju i znaju ih. Ivan je došao baš u trenutku dok je bio u žiriju The Voicea, u doba kad su ga svi vukli za rukav. Bio je sretan kako sam se pripremio i rekao da voli doći u takve emisije. Jedini gost koji je došao spreman – s pivom u emisiju. Vrlo opušteno u prijateljski. S njim sam se čuo i nakon Vatrinih koncerata gdje definitivno potvrđuju svoju popularnost i na Laganiniju.

Sandi Cenov

Velika zvijezda 90-ih. Već sam rekao da sam volio njegove balade kao zaljubljivi klinac i uživao sam razgovarajući s njim. Otvoren tip, voli pričati i o glazbi i o ljubavi. Na ruci ima istetoviran naslov jedne od mojih omiljenih Balaševićevih pjesama: Ostaje mi to što se volimo. Interesantno je da smo moja žena i ja negdje na početku veze, a s obzirom da je više od 9 godina razlike među nama, skužili da smo oboje u isto vrijeme slušali Sandija. Tada sam joj rekao …Sandi će nam pjevati na svadbi… I Sandi nam je pjevao na svadbi!!!

Jurica Pađen

Posebna je stvar ugostiti nekoga koga baš cijeniš. Vrsni gitarist koji je prošao gro vrhunskih bendova (Grupa 220, Parni Valjak,  Azra, Aerodrom, Pađen Bend…) koje sve volim. S njim se može pričati satima. Prošli smo cijelu karijeru, a najviše me zanimao njegov odnos s Johnnyjem i čak se i nisam iznenadio da su i dalje prijatelji. Čitao sam Johnnyjevu biografiju i kako je s većinom kolega zaratio, ali ne i s Pađenom. Nego, iznenadilo me da na novom Pađenovu albumu instrumentala imaju duet. Sve emisije Retrotona su izrezane i na You Tubeu i ova s Pađenom ima daleko najviše pregleda – nemam pojma zašto.

Lea, Ivica i Vedad iz Teške Industrije

Vedad gitarist i Ivica basist iz početne postave Teške Industrije još iz 1974. Vedo je najviše pričao o povijesti benda, a ima toga, dok je Ivica Propadalo koji je možda i poznatiji slikar nego basist u stvari zaslužan za ponovno pokretanje benda 2007. godine. Njih dvojica 2010. dolaze na ideju za promjenom i traže ženski vokal. Nalaze Leu Mijatović i dokazuju kako su kvalitetan bend i da im je ideja s pjevačicom, odlična. Ona je svjesna je da joj je pružena velika prilika u bendu koji je nastupao prije nego se ona i rodila (a i ja). Na promociji Bang Banga sreo sam ekipu iz Teške Industrije i kako sam bio sa ženom i djecom (iz prvog braka) pozdravili smo Ivicu i on ljubazno kaže kako jedna curica sliči na tatu, a druga na mamu. Velim ja, a nije im to mama…veli on … kad ne znam šutit… Bilo je vrlo simpatično i smiješno (vjerojatno ne i njemu).

Darko i Igor iz Buđenja

Uživali su birati glazbu iz ExYu razdoblja. Budući da je Darko, ipak, frontmen Buđenja, mene i Igora (možda jer mu je imenjak) je više zanimao Igor Ivanović jer je mlad, a producent je polovici hrvatske estrade. Izvan etera pričamo o glazbi i veli Darko …dečki ja sam mislio da samo mi toliko strastveno pričamo o glazbi, ali sada vidim da ima i gorih… Totalna pohvala.

Rajko Dujmić

Ovog bloga, a i mnogih drugih stvari sigurno ne bi bilo bez dragog Rajka. Nevjerojatno je koliko jedan čovjek i samo jedan susret može značiti drugom čovjeku. Rajka sam ugostio baš u trenutku u kojem se u novinama povlačio njegov razlaz s Novim Fosilima. Pričalo i pisalo se svašta loše o njemu i nisam znao što očekivati, jer obožavao sam njegovo djelo, ali nisam znao njega. Došao je u pratnji supruge Snježane. Jako draga i jaka žena koja ga toliko pazi i cijeni i poznaje da je to fascinantno. On nije lagan čovjek, puno uzima, ali puno i daje i to ona zna najbolje. Prvo, on je genijalac, svi drugi su umjetnici, ali Rajko je genijalac, najveći kojeg sam imao čast upoznati. Pričali smo lijepo, dugo i pametno. Ono što me najviše oduševilo bila je njegova zahvalnost što sam pričao s njim, što sam ga ugostio, što sam mu dao do znanja koliko je veliki umjetnik. Pričao je npr. kako mu je ostalo u sjećanju dok je bio na Dinamovoj utakmici sa sinom i kada su ga vidjeli BBB su počeli pjevati „Za dobra stara vremena“ i da mu je to jedan od boljih doživljaja. Čuli smo se još i na Laganiniju i čestitali si Božić, ali evo sudbina je htjela da tek sada gore zna koliko je značio i meni i mnogim, mnogim ljudima…

Boris Novković

Idol moje mladosti. Njegovo gostovanje u mojoj emisiji, definitivno je bilo ispunjenje mog dječačkog sna. Zanimljivo je kako sam uopće došao do njega. Bio sam u West Gate shopping centru i vidio ga s klincem, i rekoh – sad ili nikad. Dođem do njega, predstavim se i pozovem ga u emisiju. Rado je došao. Pričali smo o svemu, rekao sam mu da su mi idoli u mladosti bili jedino Tex Willer i on, što mu je, naravno, bilo drago. Skužili smo da imamo i relativno slične priče oko klinaca i bivših i sadašnjih žena (tada je još imao samo 2 bivše žene i 2 djece). Predložio je da bismo mogli otići i na piće neki dan – čak i živimo blizu. Otišli smo i na cugu. Poseban je osjećaj pričati sa svojim idolom. Sredio mi je i karte za svoje koncerte u Lisinskom. Brije na ljubav, ali za svakom ženskom se okrene i vjerujem da mu nije lako jer je još i poznat. Zato ga i ne ide baš u ljubavi.

Mladen i Buč iz Boe

Totalno pristupačni dečki. Uvijek sam ih cijenio kao kvalitetan bend, ali mi u mladosti nikad nije sjeo Mladenov glas i dosta sam rasprava s Igorom imao o tome. Oni su uvijek bili ispred svog vremena, pa sam ih i ja dostigao i Boa mi je bila sve draža. Neki strani vokali (npr. Spandau Ballet, Roxy Music, Yes pa i David Bowie) su vrlo slični. S Mladenom i Zvonimirom koji je inzistirao da ga zovem Buč, jer jedino ga mama zove Zvonimir smo se baš upustili u razne glazbene priče. Za Bou se inače kaže da su najpodcjenjeniji jugoslavenski bend. Mladen je više pričao o počecima Boe i najvećoj slavi početka 80-ih, a Buč je noviji basist pa je pričao o novoj Boi. Nedugo nakon emisije imali su koncert u Tvornici gdje smo bili pozvani, baš sam bio ponosan da sam ih upoznao. Kakva vrhunska svirka.