Pet godina poslije Orfeja u razdoblju bez posla 2015. godine na Radio Zaprešić dolazi novi direktor Željko Brkić. Kako je moj prijatelj Igor Petrić i dalje bio honorarno na radiju priča novom direktoru o meni i kako sam u velikom stilu otišao s radija. Direktoru se to svidi i želi me upoznati… Brzo se kliknemo i nastavljamo družiti na pivicama. S obzirom da sam bez posla, a uvijek pun ideja padne mi na pamet ideja o glazbenoj emisiji o ExYu glazbi. Igor i ja smo stvarno veliki ljubitelji, a rekao bih i znalci te vrste glazbe. Prezentirao sam ideju emisije direktoru i Igoru i dopalo im se. Bio je to moj povratak u moj grad na moj radio. Bilo je vrijeme za Retroton.
Postojalo je nekoliko problemčića oko toga, naravno. Prvi se odnosio na novac – naime s obzirom na to da je to poluprivatan radio dogovorili smo s direktorom da ćemo raditi besplatno, osim ako nađemo sponzora, tada dijelimo 50/50. Drugi problemčić je bio taj što osim što uređujem emisiju ja je i vodim. Volim ja voditi, i glas mi je ok, međutim apsolutno imam premalo iskustva i nije to baš samo tako. Igor je zadužen za tehniku i pomoć u uređivanju. Termin emisije je odličan petkom od 18-20 sati.
Prvih nekoliko emisija tu su razne rubrike, ja malo pričam, najavljujemo razne stvari, dijelimo karte i CD-e i puštamo hrpu odlične glazbe uz koju smo odrasli (od Balaševića, EKV, Bolera, Nemoguće Vruće, Miladina Šobića, Zane, Olivera Mandića, Zabranjenog Pušenja, Kerbera, Leb i sol do Prljavaca, starog Olivera, Novih Fosila, Animatora, Psihomodo popa, Boe, Denis i Denis, Time-a, Azre, Aerodroma, Parnog Valjka…). Trema je velika i dosta sam ukočen kao voditelj, ali učim. Nakon nekoliko emisija kolega s radia me pita bih li ja odradio neke phonere u emisiji. To su javljanja poznatih pjevača putem telefona. Nikad nisam radio ništa slično! Ali rekoh može, bit će emisija zanimljivija. Sjećam se prvi phoner mi je bio vođa Zabranjenog Pušenja Sejo Sexon. Baš me bilo frka, više zbog njega nego zbog ljudi koji slušaju. Ali napisao sam si pitanja i baš smo lijepi razgovor vodili. Nakon toga sve je bilo lakše. Dosta sam se opustio i što je najvažnije dobio novu ideju da bi mi u emisiji mogli gostovati glazbenici i sami birati ExYu pjesme.
U svakoj emisiji odradio sam neki telefonski razgovor pa su tu bili Zoran Predin, Tamara Obrovac, Srđan Gojković Gile iz Električnog Orgazma, Edi Maružin iz Gustafa, Petar Beluhan iz Mayalesa, Tiho iz S.A.R.S.-a, Nenad Borgudan iz Detoura…
Brojeve telefona od potencijalnih gostiju dobijao sam uglavnom od gostiju koji su došli u emisiju. Tako mi je Ivica Propadalo iz Teške Industrije dao broj od svog, mislim, šogora Miše Bartulice. Mišo je frontmen i vokal kultne sarajevske grupe Bolero koju smo ja, a pogotovo Petrić slušali i iznimno cijenili. Čuo sam se s njim i rekao mu o emisiji, ali tada je bio u Švicarskoj. Jednom, oko ponoći, dolazi mi SMS. Rekoh, tko je sad? Mišo Bartulica iz Švicarske šalje poruku da mu je čast što smo ga se sjetili, da bi rado gostovao u emisiji, ali da trenutno ne može i da ga se sjetimo kada se vrati. Nevjerojatno. Tada sam bio siguran da je emisija odlična i da može biti još samo puno bolja. Nažalost, prebrzo je završila, ali nadam se da će jednoga dana opet zaživiti. Ima još puno glazbenika koje bih volio ugostiti…
Ugostio sam mnoge glazbenike, što iz ExYu razdoblja, što ove modernije. Iznenadilo me kako su se rado odazivali u emisiju, a odlazili baš sretni jer sam im poklonio dosta medijskog prostora. Na meni i Igoru se vidjelo da uživamo u poslu koji radimo, a to je i našim gostima godilo. Za đabe.
Prvi gosti bili su mi dečki iz Radio Luksemburga. Tadašnja postava Beli – alfa i omega, Daniel – pjevač i Smotke – bubnjar. Vrlo ugodna atmosfera, opušten razgovor. Siguran sam da nisu primijetili da su mi prvi gosti. Smotke je danas zvuk majstor od Prljavog Kazališta, Danijel je poznati spiker i imitator, a Beli s novom postavom nastavlja priču Radio Luksemburga. Tražio sam ih potpisani CD, ali nisu ga imali kod sebe. Par mjeseci kasnije Radio Zaprešić radi humanitarni koncert. Iako nisam imao veze s organizacijom, dao sam kolegama brojeve svojih gostiju. Mnogi od njih su došli u Zaprešić i svirali besplatno (Pađen, Bogović, Gretta, Judette, Radio Luksemburg…). Beli me tražio po cijelom Zaprešiću da mi da potpisani CD od Radio Luksemburga. Baš lijepo!
Picksiebneri
Cijela postava je došla Zoki, Cipra, Lazo, Bregi i Gringo. Cipru, bas gitarista sam već poznavao i bio na nekim njihovim svirkama. Znao je da sam radio po radijima i stvorila se prilika da ih ugostim. Mislim da su naš jedini country band koji pjeva svoje country stvari na hrvatskom jeziku. Kvaliteta izbija iz svake note. Ponovno opuštena atmosfera koja je potvrdila da emisija ide u baš dobrom smjeru.
Renato Metessi
Prvi gost iz ExYu razdoblja bio je Renato Metessi. Frontmen Patrole i Zvijezda. Ni u jednom trenutku nisam znao kada je ozbiljan, a kada se šali. Danas bi možda taj razgovor bio smisleniji. Svakakve anegdote iz razdoblja novog vala nam je ispričao. Baš ono zbog čega je emisija prvotno i izmišljena. Samo ovaj put uz jednog od aktera te priče.
Jura i Sele iz Connecta
Jedini reperi koji su bili u Retrotonu. Zaprešićki dečki i naravno red je bio da mi budu gosti. Juru sam inače upoznao jedne večeri 1998. Dok sam se vraćao s Plavog radija (mojeg prvog radija) on je autostopirao. Ja sam išao do Zaprešića i od centra Zagreba sam ga vozio doma. Tada je bio klinac koji nešto repa. Bilo im je baš drago što su mogli birati ExYu glazbu. Jura je došao sa psom – očekivali bi nekog opasnog psa, ali on ima baš umiljatu kujicu.
Davorin Bogović
Zbunjena legenda. Prvo dogovorimo se za gostovanje. Ne znaš tko je uzbuđeniji. Sat, dva prije emisije me zove da ne može doći iz Dubrave jer mu se prijatelju pokvario auto i da bi on došao vlakom, ali ne zna gdje treba ući, a gdje izaći. Iz Dubrave do Zaprešića je vlakom 25 minuta. Pitam ga da li zna gdje je stanica vlaka. Veli da zna, da mu je ispred kuće. Objasnim mu na kojoj stanici treba izaći, jer ima dva stajališta u Zaprešiću i da pita nekoga ili nazove. Emisija je već počela, zove Davorin. Izašao je naravno na krivoj stanici. Otišao sam po njega autom. On je super lik, ne žali ni za čim. Otišao je iz Prljavaca jer mu je važnija bila zabava od karijere, i dalje je tako. Cijenim to.
Šiljo iz Gatuza
Osebujan lik. Nekad je svirao i u Majkama, pa se nešto posvadio s Baretom i sada ima Gatuzo. Jedan od najjačih gitarista koje sam upoznao. Bend koji zvuči stvarno žestoko i nikad kada ih ovako slušaš ne bi rekao da ih je samo dvoje. Piše i pjesme, a neke pjesme napisala je i njegova žena Iva s kojom je i došao na radio. U jednom trenutku izvan etera kaže Šiljo „…dečki, dok sam dolazio bio sam loše volje i vi ste mi je toliko popravili da ne mogu vjerovati…“ Rečenica koja ostaje u sjećanju.
Čubi, Hrvoje i Tomislav iz Grette
Bili su mi među prvim gostima i super smo se opušteno zabavljali u emisiji što mi je dalo poticaj za dalje. Dojmio me se njihov hit „Malena“ i baš sam ih htio ugostiti. I oni su bili iznenađeni uspjehom Malene i odjednom su postali poznati bend. Još uvijek čekam hitove a la Malena. Imaju oni to u sebi. Bio sam na nekoliko njihovih koncerata i super sviraju. Tomislav radi u Aquarius Recordsu, pa smo dok sam bio na Soundsetu i poslovno surađivali.
Silente
Najposebnija nova grupa u Hrvatskoj. Najmlađi moji gosti – Dubrovčani. U početku traženja gostiju za emisiju, s obzirom na dobre odnose s izdavačkim kućama iz Aquariusa su pitali svoje izvođače bi li netko došao u emisiju gdje bira ExYu pjesme. Sanin Karamehmedović Sančo je baš želio doći. On je inače zadužen za posebne tekstove grupe Silente i njihov basist, dok njegov brat Tibor, inače vokal, piše glazbu. Sančo je na radio trebao doći sam, ali cijeli bend dolazeći iz Dubrovnika s obzirom na gužvu na cestama nije stigao u Zagreb, pa su svi skupa sa Sančom došli u emisiju. Sančo i Tibor, Doris pjevačica, Ivuša bubnjar i Šimun klavijature. Super mlada ekipa i baš mi je drago što su se „probili preko noći“, zaslužili su. Sančo ima istančan ukus (mlad je, a zna sve o glazbi mnogo starijoj od njega), a još kad sam čuo da je naručio Miladina Šobića i da je Šobić bio podstanar kod njih u Dubrovniku.
Nina Romić
Prava poezija. Jedna od prvih kantautorica sa izdanih nekoliko vrlo kvalitetnih i cijenjenih albuma, nakon koje je izbio pravi bum kantautorica. Ako se ne varam ona mi je bila prva gošća. Nedavno smo se sreli na jednom eventu gdje sam bio DJ. Odmah me je prepoznala i lijepo smo popričali, a možda nabacimo neku suradnju nevezano uz glazbu.
Sabina Herman aka Queen Of Sabe
Isto kantautorica. Komunikativna i skroz normalna cura. Pričajući rekao sam da skupljam originalne CD-e. Kako nije imala svoje CD-e, nakon emisije je s dečkom otišla do auta i donijeli su mi CD francuskog benda Jusqualalie – draga uspomena.
Sara Renar
I još jedna kantautorica – te godine dobila je Porina za najbolju žensku vokalnu izvedbu, a to nije mala stvar. Simpatična i vrckava cura. Taman u to vrijeme je odlučila da će se baviti samo glazbom, a ako znate koju vrstu glazbe ona izvodi i koliko to u Hrvatskoj malo ljudi sluša, to je stvarno hrabar potez. Potaknula me je da razmišljam da se od glazbe može živjeti ako si dobar u tome što radiš. Njen glas jako se svidio direktoru radija i odmah je zvao da nam snimi jinglove i najave. S obzirom na ekipu koja je radila na radiju, ti jinglovi nikad nisu ugledali svjetlo dana.
